Najpogodnije površine za postavljanjE pčelinjaka
Najpogodnija područja za uspješno pčelarenje su ona koja pčelama, što duže u toku godine, obezbjeđuju polen-stimulativnu pašu i barem jednu glavnu pašu. Pčele stimulirajuću pašu pronalaze na gotovo svim livadskim i poljskim cvjetovima, voćkama i šumskim stablima, vrijesku, planinskom cvijeću i jesenjem vrijesu.
Posmatrajući teren tokom perioda cvatnje, možemo napraviti grubu procjenu količine ispaše na nekom području. Ovo nam može biti dovoljno da odaberemo grubi prostor za postavljanje košnice. Ponašanje pčela tokom sakupljanja meda je veoma promenljivo i zavisi od mnogih faktora. Ako želimo precizno procijeniti površinu pojedinih medonosnih biljaka, potrebno je mapirati rasprostranjenost i učestalost određene pašne površine u graničnom radijusu produktivnog leta pčela, odnosno u radijusu od dva kilometra. Pošto je veoma teško precizno proceniti celokupnu površinu u ovom opsegu (1256,6 ha), pri izračunavanju površina preporučuje se posebno proceniti površine unutar kruga od 500 m (zona I), zatim površine unutar kruga od 750-800 m (zona II) i konačno, područja u radijusu do 2 km. Pčele dobro koriste pašu u radijusu od 750 – 800 m, nakon čega njihova upotreba postaje sve lošija (Lebedev, 2000).
Prilikom postavljanja pčelinjaka moramo imati na umu da u rano proleće više od polovine pčela hranilica sakuplja polen, uglavnom bliže od 400 m od pčelinjaka (Lebedev, 2000). Stoga se preporučuje da se najbliže pčelinjaku (zona I) nalaze biljke koje osiguravaju dobar proljetni razvoj pčela: ljeska, vrba, dren, šafran itd., a zatim (zona II): medonosne biljke koje omogućavaju ovaj razvoj nastavak: maslačak, trešnja, višnja, jabuka, šljiva…
Budući da pčele imaju dobro razvijen vid, brzo primjećuju veće cvjetne površine. Pčele mogu vidjeti stablo ili veliki cvjetni grm na 100 m, veliko drvo puno cvijeća ili uporedivu cvjetnu livadu na 200 m, a na udaljenosti od 500 m i više mogu vidjeti samo veće cvjetne sastojine. Osim pretraživanja vidom, pčele mogu koristiti i miris za pronalaženje hrane. Pčele često detektuju mirise dobrih paša već u košnici, a zatim traže poznate mirise izvan košnice. Budući da se mirisi paše prenose vjetrovima, pčele brže pronalaze zavjetrinu pašu nego zavjetrinu, pa i to moramo uzeti u obzir pri postavljanju pčelarstva.
Autor: Vlado Auguštin (Čebelarska sveza Slovenije)
